Povratak rođendanskoj tradiciji
Prvo svedočanstvo o pravljenju rođendanskog kolača ili torte u novije doba potiče iz 15. veka – Nemački pekari su u svoju ponudu tada uvrstili i specijalan jednoslojni kolač koji se najviše kupovao za detetov prvi rođendan. Takva tradicija je nastavljena sve do 18. veka, kada su na rođendansku tortu dodate i svećice, a deca počinju da slave svaki rođendan (ne samo prvi). Ova verzija proslave rođendana nazvana je Kinderfest (dečja svetkovina) i predstavlja preteču dečjih rođendanskih žurki kakve se danas prave.
Kinderfest se proslavljao u specijalnim ceremonijalnim halama. Pošto su Nemci verovali da zle sile mogu detetu ukrasti dušu na dan rođenja, dečji rođendani su proslavljani tako što slavljenik stane u sredinu hale i okruže ga ostala deca i njihovi roditelji. Kako bi zaštitili slavljenika od zlih duhova, gosti su u hodali oko njega u nekoj vrsti kola i pevali prigodne pesme. U to vreme još nije postojao običaj rođendanskih poklona. Bilo je sasvim dovoljno da gosti izraze svoje dobre i lepe želje slavljeniku i donesu dobre namere. Ako bi neko i doneo poklon, to se smatralo dobrim znamenjem i znakom da će detetu godina koja dolazi biti izuzetno dobra.
Pisano svedočanstvo o korišćenju svećica na rođendanskoj torti:
Lord Ludwig von Zinzendor je 1746. godine organizovao veliku svetkovinu u čast svog rođendana. Jedan od gostiju ostavio je o tom događaju sledeći zapis:
“Bila je tu torta veća od svake pećnice koju sam ikad video, a u njoj je bilo onoliko rupa koliko je slavljenik imao godina. U svaku je bila zabodena po jedna sveća, a jedna svećica je stajala i na sredini torte”.
Skoro 50 godina kasnije princ August od Saks-Got-Altenburga ovako je opisao sopstveno rođendansko slavlje:
“… bogata i velika torta sa šarenim svećama – oko pedeset njih, odjednom je počela da se topi, umesto da na njoj sveće lepo gore u znak dobre predstojeće godine, kao što je to običaj na dečjim svetkovinama…”
Ovi zapisi svedoče o tome da se na rođendansku tortu svake godine dodavala po jedna sveća, u skladu s tim koliko godina ima slavljenik. Osim toga, postojao je i običaj da se na tortu stavlja i više sveća nego što je potrebno, u znak dugovečnosti, tj. brojnih godina koje su pred slavljenikom.
