Ipak, čak i kada znamo šta želimo i treba da učinimo, sama spoznaja neće direktno da nas “lansira” u svladavanje veštine. Na primer, detetu možemo da prenesemo sve svoje znanje u vezi s vožnjom bicikla i ono će znati da ponovi sve što smo mu rekli. Međutim, posednete li ga na bicikl, verovatno će da padne. Vožnja bicikla stvar je osećaja, ravnoteže, vežbe i savladava se postepeno. Naravno, kada neko ima veštinu, ima i znanje o njoj, ali ne vredi i obrnuto.

reklame

Da bismo uspeli da svaladamo veštinu, moramo da se susretnemo sa svojim “demonima”, proverimo, tj. istražimo svoje vrednosti i uverenja i promenimo ono što nam ne koristi. A menjanje je proces koji zahteva upornost i vežbu.

Teoretski je vrlo lako da se shvati šta i kako treba da radimo, ali nam ta spoznaja neće pomoći da “odradimo posao”. Koje god znanje pretvarali u veštinu, potrebno je da naučimo kako funkcioniše metoda kojom se postiže promena i potom redovno i svakodnevno da vežbamo. Neka su istraživanja pokazala da je potrebno najmanje tokom tri meseca usvajati neku veštinu, praktikujući nova znanja nekoliko puta na dan, da bismo postigli rezultat koji želimo. Tek tada ćemo moći, pomoću sopstvenog iskustva, da podržimo i druge ljude da nauče ono što smo mi naučili, i da na taj način postignu svoj cilj.

Korak po korak do ispunjenog života
Vera Birkenbihl, poznati trener na području usvajanja znanja i veština, tvrdi da ono što ponovimo 33 puta nećemo zaboraviti. Ali, ako imamo previše informacija bez mogućnosti da ih isprobamo u praksi, brzo ćemo da ih zaboravimo.

Faze učenja

U učenju, tj. pretvaranju znanja u veštine, potrebno je proći nekoliko faza, od tzv. nesvesne nekompetencije do nesvesne kompetencije. Ako ne znam da postoji nešto što bi mi moglo da pomogne i pritom nisam ni svesna svog eventualnog problema, to znači da imam nesvesnu nekompetenciju – ne znam da nešto ne znam. Kada, na primer, ne bih znala da postoje automobili koji mogu da mi olakšaju i ubrzaju kretanje a, naravno, pritom ne bih znala ni da vozm – imala bih nesvesnu nekompetenciju. Međutim ako znam da postoji automobil koji mi može da mi olakša življenje i želim da naučim da ga vozim, svesna sam šta želim, ali još nemam to znanje – imam svesnu nekompetenciju. U ovoj fazi znam šta ne znam i zbog toga sam u svom učenju korak bliže cilju.

Treći je korak učenje i vežbanje, sve dok ne naučim da vozim, i tada ću imati svesnu kompetenciju – moraću uvek ponovo svesno da obraćam pažnju na to šta i kako radim dok vozim, ali nakon nekog vremena i dovoljno vežbe vožnja će da postane automatizam, veština, tj. nesvesna kompetencija. U ovoj fazi moja veština, može da se, prema potrebi “uključi” bez mojih svesnih napora. Ovaj proces deo je sticanja novih znanja i veština, te korake moramo da prođemo želimo li da se zovemo poznavaocima određenog područja.

Ipak, to je dug put i mnogi od nas pokušavaju da nađu onaj kraći. Ponekad čitamo knjige, shvatimo ih onako kako nam je moguće, u zavisnosti od sopstvenih iskustava. Svoje shvatanje smatramo jedinim ispravnim i spremni smo da „dokažemo” da smo naučili, kako smo pametniji, obrazovaniji i slično. Ako nam je to cilj, onda radimo na jačanju svog ega, okrenuti smo sebi i očekujemo da i drugi prepoznaju ovu našu vrednost.

U našem društvu teoretsko je znanje vrlo cenjeno.
Kao deca smo naučili kako je važno biti vredan i dobar učenik a od nas se očekivalo da to pokažemo u obliku dobrih ocena. Samo ako smo dobri učenici i u stanju da reprodukujemo naučeno, vredni smo pažnje i ljubavi. Stoga nam i u odraslom dobu prikupljanje znanja ostaje važno. Ali da li umemo ta znanja i da primenimo? Greške, tj. nespretnosti u savladavanju veština su neminovne i deo su učenja, ali u našem društvu se često osuđuju, a oni koji greše posramljuju.
Stoga, umesto da iskušamo koliko zaista možemo, često se, užasnuti spoznajom da možemo da napravmo grešku, uveravamo kako nešto ne možemo ili pak kako možemo i znamo, a da to nikad ne pokušamo.

Ponekad nam znanje koje pokazujemo u socijalnoj sredini omogućava viši status, katkada nas štiti od potencijalnog napada na naš ego. Problematično postaje kada ta naša vrednost nije prepoznata i cenjena. Tada ulažemo još više napora očekujući priznanje.

…(NASTAVAK NA SLEDEĆOJ STRANICI)…

loading...

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.