Strah od seksanja
Strah od seksanja

Strah od seksanja: Intimnost predstavlja sposobnost da se sa drugom osobom ostvari bliskost, privrženost i povezanost. Povezanost se ostvaruje kroz polja intelektualne razmene (sposobnost da se dele misli i ideje sa partnerom), emocionalne razmene (sposobnost da se izgovore osećanja i da se ponašanja usklade sa njima), seksualne povezanosti (sposobnost da se razotkrije sopstvena seksualnost), kao i na iskustvenom polju (razmena svakodnevnih iskustava).

Većina ljudi bar u jednom delu svog života traga za ljubavlju i povezanošću sa partnerom, ali istovremeno može imati i strah od toga da zaista budu voljeni. Strah od intimnosti se manifestoje kroz problem da osoba uspostavi privrženost i vezivanje za partnera u emotivnoj vezi. Osoba koja se bori sa ovim strahom zapravo ne želi da bude sama i da se sklanja od odnosa, ali na određene načine može odgurnuti bliske osobe od sebe ili sabotirati partnerski odnos tako da ipak dođe do njegovog kraha.

Ovakav strah se često povezuje sa nesigurnim obrascima vezivanja (atačmenta), koji može biti posledica zapostavljanja ili zlostavljanja u period detinjstva, povreda bliskih odnosa tokom odrastanja (odlasci značajnih osoba, vršnjačko nasilje, disfunkcionalnosti u porodici i dr.). Kao i kod drugih strahova, način prevazilaženja ovog straha je kroz suočavanje, izlaganje sopstvene vulnerabilnosti kako bi se pokrenule neaktivirane snage ličnosti.

reklame

Ranjivost i strah od intimnosti nisu isto, odnosno, osoba može biti spremna da pokaže pravu sliku o sebi svetu, ali razviti otpor ili strah kada treba ući u bliske emocionalne odnose.

Odakle potiče strah od intimnosti?

Strah od intimnosti može imati koren u strahu od napuštanja. Napuštanje se moglo realno odigrati u periodu detinjstva od strane roditelja ili druge bliske osobe, te se očekuje ponavljanje ovakvog scenarija i sa partnerom. Napuštanje je moglo biti fizičko ili emocionalno, odnosno psihološko (depresija roditelja ili druga psihička ili fizička problematika);

Strah od kontrole, dominacije i gubitka sebe pri ulasku u vezu, takođe može blokirati bliske emocionalne odnose;

Povišena anksioznost-strah od intimnosti može biti deo socijalne fobije, ili socijalne anksioznosti;

Strah od seksanja
Strah od seksanja

Strah od osude od strane drugih, strah od odbacivanja, ismejavanja, strah od dodira, kao deo specifične fobije, može se pojaviti kao deo straha od intimnosti.

Psihološke odbrane se održavaju i kroz samodovoljnost, kroz navike koje su fokusirane na samački život, kao i kroz adaptacije na život koje nisu održive u odraslom dobu. Prošla iskustva, posebno dinamika odnosa sa roditeljima i drugim bliskim osobama, utiču na to kako biramo partnere, kako procenjujemo ljude kojima se približavamo, kako se ponašamo u emotivnim odnosima.

Ovakav muškarac umire za tobom: 5 znakova da vas sudbina veže

Faktori rizika: fizički prisutni, emocionalno nedostupni roditelji (primljena je poruka da se dete ne može osloniti na roditelja); gubitak roditelja (smrt, razvod-strah od napuštanja je povezan i sa drugim mentalnim problemima i težim ostvarivanjem atačmenta u odraslom dobu); hronična fizička bolest roditelja (poruka detetu da se mora osloniti na sebe, stati ranije nego što treba u cipele odrasle osobe), psihička bolest roditelja utiče na atačment deteta kao i na koping strategije u kasnijoj životnoj dobi; alkoholizam jednog ili oba od roditelja ili druge bolesti zavisnosti (zavisnička porodica je uvek pogođena nedostatkom odgovornosti i nezdravim egocentrizmom, tajnama-kada se zavisnost skriva u okviru porodice, ili kada porodica liči na autobusku stanicu, neretko i nasiljem); emocionalno i verbalno nasilje (deca koja su bila izložena uvredama i povredama ličnosti teško bilo šta dele sa drugima, osećaju povišenu ranjivost u partnerskim odnosima).

Još neki od značajnih faktora koji se ne povezuju samo sa porodicom porekla odnose se na istoriju trauma, depresije, na povrede od drugih značajnih osoba (učitelji, rođaci, vršnjaci).

Čega se osoba zapravo plaši?

Anksioznosti koja se podiže sa bliskošću (prirodna reakcija koja se dešava kada smo uključeni u nešto do čega nam je zaista stalo), pobuđivanja tuge i povređenosti koja je povezana sa prošlošću, suočavanja sa deidealizacijom partnera, sa realnošću koja nije ista kao u mašti, suočavanja sa nemogućnošću konstantnog perfekcionizma u odnosu, sa razotkrivanjem sopstvenih slabosti i mana, sa strahom od životnih zadataka koji se pojavljuju sa razvojem partnerskog odnosa (zajednički život, brak, deca…). Partnerski odnos provocira stare strahove od napuštanja, čini osobu ranjivijom, ujedno pozivajući i njene potencijale da deluju. Osoba se nalazi na nepoznatom, novom terenu, zbog čega se može osećati izloženo riziku, posebno ukoliko nosi uverenje što više voli i što joj je više stalo rizik je veći. Realno to i jeste tako, ali ujedno raste i poverenje u sopstvene sposobnosti da se rizici uspešno prevaziđu.

Strah od razotkrivanja da osoba zapravo nije vredna ljubavi dolazi iz preterane samokritičnosti, od glasa unutrašnjeg kritičara koji osobu tretira kao da nije dovoljno dobra da bi bila voljena.

nastavak teksta je na sledećoj strani

loading...