Željela bih da za pedeset godina
Večeramo za istim stolom
I sa istom željom,
Pomalo jačom možda…
Željela bih da za pedeset godina
Spustim tvoju prosijedu glavu
U svoje mršavo krilo
I svojim rukama
Obojenim staračkim pjegama
Milujem tvoje bore
Popadale svakog dana
Tvog bivstva kraj mene…
Željela bih da za pedeset godina
Gledam u svoju burmu staru
Možda četrdesetak godina.
I da otvorim album
Živih slika.
Da ti pokažem dane našeg prijateljstva,
Međusobnog simpatisanja,
Dan vjenčanja,
Dan rođenja našeg djeteta.
Željela bih da za pedeset godina
I dalje tvoje oči sjaje
Kada me pogledaš.
Ja bih to najviše željela,
Ja od toga živim, znaš?
Željela bih da za pedeset godina
Budemo štivo nekom velikom pjesniku.
Da opjevaju našu ljubav.
Da uđemo u školske lektire.
Da djeca žude za takvom
Ljubavlju…
Željela bih da za pedeset godina
Štošta…
I znam, znam…
Neće biti toga,
Ali ja volim kasna maštanja
Jer eto..
Luda mala zaljubljena…
Jer druga perspektiva boli..
Da, za pedeset godina
Bićeš moj.
Moj.
Moj.
Maja Babović
loading...
