Ko rano rani ima više vremena da se nervira

Ko rano rani ima više vremena da se nervira

Budiš se k’o zombi, kreneš da kuvaš kafu, vidiš nema vode, komšija opet nešto popravlja, nađeš ostatke neke kisele, staviš da se kuva, prikenja ti se, trčiš u WC, taman na pola, voda krene da kipi… Nekako obaviš posao i sa zarozanim gaćama trčiš da je zakuvaš. Voda pola izvrila, kafa bljutava, nema ukus… Nema veze, konačno uključiš fejs, izvadiš cigaretu i taman da odahneš, zvoni telefon. Klima servis reklamira uslugu godišnjeg servisiranja… sačekaš da operaterka završi svoje, pa spustiš slušalicu. Decembar je, ženska glavo, a da ti daš malo mozak na servisiranje!? Taman zapališ cigaretu, prikenja ti se opet i trčiš sa kafom i cigarom u WC. Dosereš se, ali u vodokotliću nema vode i za drugi cim. Bacaš tonu toalet papira preko i zatvaraš šolju. Od tuširanja, naravno, nema ništa. Pljusneš se malo rakijom ispod miške, malo gucneš. Ožedniš. Popiješ neke ostatke od jogurta iz frižidera, nagrneš tečnost od krastavčića, skupi ti se želudac na veličinu zrna graška, pa krkneš i jedan bromazepam, jer uviđaš već kuda ide ovaj dan. Iznavlačiš na sebe rasparene čarape, jer su sve ostale na pranju, pola sata tražiš onaj džemper i kuneš se da ćeš večeras leći na spavanje već obučen. Jedna briga manje ujutro. Isprskaš se manično dezodoransom od glave do pete i kreneš na bus. U novčaniku jedva da ima dovoljno za neku kiflu i paklicu cigara, nema za kartu, a plata tek za pet dana…

reklame

Saveti za brže razbuđivanje… na ovom linku

Stiže neki bus, nije onaj koji ti treba, ali možeš sa njime par stanica. Puštaš da prođe stampedo penzionera i radnog naroda, ulaziš poslednji… ionako ćeš brzo napolje. I to brže nego što misliš, jer odmah za tobom upada i kontrola. Da izbegneš eskalaciju sukoba, izlaziš odma’ na sledećoj stanici dok kontrolorka viče za tobom da zbog takvih ova država propada i nastavlja putnicima da drži slovo o kućnom vaspitanju, sve s naglasak, bez padeži i sa slavski nokti. Čekaš sledeći… šta ćeš. Dok tako presedaš iz autobusa u autobus, polako počinju da cimaju kolege sa posla sa hitnim, novoiskrslim problemima koji zahtevaju tvoju momentalnu i punu pažnju. Sve miriše na beli luk, pokvarena jaja, jeftine parfeme, prženje, i prdež. Nečija natapirana frizura vam non stop ulazi u usta, a nekakva debela ženica od metar i šumska jagoda vas uporno čepi štiklom po prstima i hvata vam se za jaknu, uz izvinjavanje, jer nema gde.

Ovde pročitajte: Smešne priče iz GSP-a

Stižeš nekako, polomljen, razvučen, ofucan i znojav na posao. A tamo nagarili grejanje i zavarili prozore. Vruće kao u sauni. Kreneš da isparavaš i na rakiju i na beli luk koji nisi ni jeo. Jedna mlada kolegenica se prvo mršti, a onda izigrava da pada u nesvest, pa trči u WC da povrati. Od sramote ti dođe u zemlju da propadneš… Bežiš napolje na cigaretu – ispred zgrade, na ulicu, jer su terasu za pušenje zaključali, od kad je krenuo vetar i hladno vreme. Povučeš dva dima i zazvoni ti telefon. Zove šef i dere se nešto nepovezano u slušalicu. Trčiš gore da vidiš o čemu se radi… Počinje žurka…

ko-rano-rani-ima-vise-vremena-da-se-nervirabesnopile.rs

loading...

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.