Christian Sommer, nemački student morske biologije, provodeći leto 1988. godine na Italijanskoj rivijeri, ronio je svakodnevno i snimao morsko dno, tražeći hidrozoe koje je hvatao mrežama za planktone. Među mnogim organizmima koje je skupio bila je i jedna sićušna, slabo istražena vrsta, biolozima poznata kao Turritopsis dohrnii.
Veličine je jedva 5 mm i s pipcima ne debljim od vlasi, toliko finih kontura da pod mikroskopom izgleda poput crteža. U toplijoj vodi njeno prozirno-belo telo postaje jarke crveno-ljubičaste boje.
Sommer je svoje primjerke držao u kamenim posudama posmatrajući ih svakodnevno i nakon nekoliko dana primetio je njihov vrlo neobičan način reprodukcije. Kada dosegnu vrhunac zrelosti, odrasle jedinke ne umiru, nego se vraćaju u svoju najraniju fazu razvoja da bi iznova započele životni ciklus.
Sommer je bio zbunjen svojim otkrićem i nije odmah shvatio njegovo značenje.
Međutim, nekoliko biologa iz Đenove, fasciniranih Sommerovim otkrićem, nastavilo je s proučavanjem te vrste i 1996. godine objavili su tekst pod naslovom Reversing the Life Cycle (Obrnuti životni ciklus). U njemu su opisali kako se ta vrsta meduze – čak i na bilo kojem stupnju svoga razvoja – može transformisati nazad u polip, što je inače prvi stadijum života tog organizma, izbegavši na taj način umiranje.
Moglo se očekivati da će ovo neobično otkriće izazvati veliku buru među biolozima, ali to se nije dogodilo. Publikacija Reversing the Life Cycle jedva da je bila zapažena izvan akademskih krugova. U međuvremenu, učinjen je dalji napredak u istraživanju.
